Trijumf smrti

djevojka s turskim očima          stoji na pragui ne maše za musketirima zabludjelog milenijakoji odlazeći u magleno doba lala          uranjaju vratove konja u more sinjeveće od pogleda pieter bruegel na drvetu stražari          kist mu pada iz rukena debeo hum       žuto lišće zato sušto šuštidok se topot kotrlja niz pleća puste planinečetiri na konju jednoga bosog…

Nastavi čitanje →

Ne sjevši na trolejbus od Mojmila do Hrasnog

stotinu prstiju snijega miluju lice prolaznika – je li sretan ili tužan, ja ne znam. njegovo je lice za me maska. i ne čujem – jesu li to vrapci pozaspali ili negdje u sebe tone mačka. sarajevo navlači spavaćicu. njegovim se betonom ne grije niko. težak mi je kišobran. teška je naša historija – mogao…

Nastavi čitanje →

Pusta želja

kao kad postojiš          pod kutnjacima gladne šetnje ti si, nevina sugestijo proste noći, oblak u tegli ja koji sam se igrao s tobom pobjegoh iz krila djetinjstva           iščilivši iz uspomena tuđih ljudi sada sam sušta anafora           zarobljen brod u luci stoga zastava pitanja stražari nad našom šutnjom hoćeš li ili nećeš doći          …

Nastavi čitanje →