djevojka s turskim očima stoji na pragui ne maše za musketirima zabludjelog milenijakoji odlazeći u magleno doba lala uranjaju vratove konja u more sinjeveće od pogleda pieter bruegel na drvetu stražari kist mu pada iz rukena debeo hum žuto lišće zato sušto šuštidok se topot kotrlja niz pleća puste planinečetiri na konju jednoga bosog…
stotinu prstiju snijega miluju lice prolaznika – je li sretan ili tužan, ja ne znam. njegovo je lice za me maska. i ne čujem – jesu li to vrapci pozaspali ili negdje u sebe tone mačka. sarajevo navlači spavaćicu. njegovim se betonom ne grije niko. težak mi je kišobran. teška je naša historija – mogao…
kao kad postojiš pod kutnjacima gladne šetnje ti si, nevina sugestijo proste noći, oblak u tegli ja koji sam se igrao s tobom pobjegoh iz krila djetinjstva iščilivši iz uspomena tuđih ljudi sada sam sušta anafora zarobljen brod u luci stoga zastava pitanja stražari nad našom šutnjom hoćeš li ili nećeš doći …
Okreće se Zemlja i sa Zemljom okreću se moji snovi Sad sam ono što sam želio biti Bio sam ono što sada želim biti Okreće se Zemlja i sa njom moje meso, moje kosti Igraju vaseljensko kolo Bat se naših gluhih koraka čuje u krošnjama I jabuke opadaju Iz njih sok se cijedi Iz…
Negdje trojke kroz noć idu Pobratime, Saveljiču Čuješ li im zvonce Čuješ li im konja bat Kako samo hite! Kako samo idu Zar su nam tako blizu? Dolaze po nas, Saveljiču Ne pakuj knjige Ne spremaj odjeću Ne treba ni hrane Rublje baci, kuću zapali Dođi da se oprostimo, Bio si mi dobar drug U…
Ništa se s tobom ne rimuje A od svake si druge veća pjesma Da sam pjesnik duše kao što sam pjesnik kože Ja bih znao šta ti srce haje Sa mnom samlja, sobom grublja Mjesta ti ni doma ne poznajem A o putevima da ne snim (Najbolje bi zato bilo da te zaboravim Nemajući kad,…
Ti se više ne vraćaj Za tebe ovdje mjesta nema Ovdje u mjestu gdje se djeca dave u vodi Ostaloj iza pogrbljenih, nemarnih pralja Ovdje gdje se sterilan vjetar oko šuplja krova svija A poplava nerod i nerast po niskim obalama Valja. Ovdje za tebe mjesta nema, u sjeni tornjeva Novog doba, na mapi svijeta…
nebo je strašan stražar nasloni lice na sva okna i nikad ništa ne govori nas su, prve regrute softe od terakote redali na mostovima i bacali preklane u mutnu drinu na kraju svijeta gdje se paris igra zlatnim jabukama te su jabuke naše glave tražimo ih tijelima odbjeglim od vatre uzalud valjalo bi zato napisati…
znaš likada odeš da spavašneko se pita kako ti spavaš zamišlja tvoje rukesklopljene jedna preko drugekao krila majke-ptice u gnijezduruke odvajane od svjetla snova zamišlja tvoju kosuu kojoj miriše potonula pjesmaodređenih šetnji i određenog osmijehamarseljeza putnikana plavom putu plavih želja zamišlja tvoje usnejedva razdvojene, uvijek blizunedovoljne u prisustvuprosanjanje u odsustvu tvoja dva okačista kao bijel…
Ova djeca, treba da znaš, žive u kući prosanjanoj,Kući majskom travom zastrtom,Majčinom dušicom pokrivenom, žive izvan puta,Žive daleko, u bezimenom, u neimenom mjestu.Možda ih gorda brani kakva planina,Možda ih stražareći čuva šuma, možda su tu zimzeleniŠljemovi palih vojnika nabacili preko sebe busenje i mraz,Ne nadajući se više ni tjemenu ni suncu. Možda, na putu od…