Granada me čeka
Negdje na kraj svijeta
U sjeni granata koje će doći,[1]
Pokraj puta, pod planinom, u kući od kamena
Gdje živje El Mancebo de Arevalo[2],
Izgubljeni moj brat, ili neka Isabel de Madrid[3],
Ubijena moja sestra. U toj kući prašina čeka gosta
I djece nema da zapodjenu igru.
I moj brat izgubljeni i moja sestra ubijena pjevaju
Yo soy un moro
Ali ja ne znam španski
I nikada nisam bio u Granadi, znajući samo
Da me čeka.
Vidiš li, čuješ li –
Drhti Alhambra i krv se troši –
Zub planine krezav pod nepcem modrih usta –
Hladna večera ranjenog diva, neukusna, posna –
Sierra Nevada, Sierra Bosna.
A ovdje sipe sive kiše,
Preko krovova preslikanih slijeva se užad od vode
Da premjeri užasno more od slobode, ali –
Britva noći zasiječe i kao da – nestane boli.
Dođi čili danak i nas više ne bude
U mavenome tom igranju zemlje i soli.
Tako zrnoprsto vrijeme riječi gasi,
Riječi u kojima bolno trne potrošeni oganj.
Danas te ima, sutra te nema.
Napeti i nestalni, kao na pontonskom mostu,
Strše tornjevi i parapeti saraja-grada.
Mjesec – šta mu znači Mjesec?
Njega i poplave nose.
Španija je zemlja iz Cervantesove knjige.
[1]Iako primamljiva, teorija prema kojoj je voće nar dobilo ime po Granadi, tj. Garnati (pomegranada – jabuka Granade), a dalje po tom voću iz Hiljadu i jedne noći i okrutno „eksplozivno sredstvo“ Zapada (znamo mi čiji očevi nose mape od gelera), nije, po svemu sudeći, tačna.
[2]Mladić iz Arevala, putujući učenjak Moriskosa koji je pisao aljamiado
[3]Moriska koju je Inkvizicija uhapsila jer je na uvredu da je „maurska kurva“ odgovorila: „Ja sam Maurka, moj otac i majka su bili Mauri i umrli su kao Mauri, i ja sam Maurka i umrijet ću kao Maurka!“ Maur(ka) na evropskom Zapadu znači, uglavnom, isto ono što je Turčin značio ovdje na njenom Istoku – musliman.
