Bili smo u krajevima raznim,
Krajevima pustim i bogatim,
Prolazili pored karnevala kao gosti
Iz starog grada. Sjećam se,
Bilo je mnogo sunca
Na vrhovima prstiju
Naših nasmiješenih domaćina.
Sjećam se usta otvorenih smijehom
I usta stvorenih za šutnju,
Kamenitih obala halapljivog mora,
Sakupljanja rariteta iz nepoznate i
Poznate prošlosti. Historija je
Strana zemlja. Otičuće rijeke
I promičući oblaci, sve silne vode
I puste suše ovog vatrenog svijeta,
Prizivaju jedno drugo i drugo sve.
Jednom, u zemlji naroda Saqaliba
Vidio sam čovjeka kako guta vatru.
Od različne smo sazdani ilovače,
Ali isti duh nas nosi, isto bolan i tužan
Svaki jauče. Ovi gutaše vatru,
Drugi preko nje hode.
I ja, ponizan rob, jezdim svijetom
Da se svijeta nagledam i ne mogu
Da se načudim šta čovjek čini
Sa slobode.
