Trijumf smrti

djevojka s turskim očima
          stoji na pragu
i ne maše za musketirima zabludjelog milenija
koji odlazeći u magleno doba lala
          uranjaju vratove konja u more sinje
veće od pogleda

pieter bruegel na drvetu stražari
          kist mu pada iz ruke
na debeo hum       žuto lišće zato sušto šušti
dok se topot kotrlja niz pleća puste planine
četiri na konju jednoga bosog gone

gone dok ne dođu do jeseni života
          na maslinovoj gori i tako ukrug
na krutom točku za mučenje
do proljeća koje ne budi

i suze rusalke rone
          zalutale u ovo polje
nedogleda
gdje bi čovjek iza pogleda
iza oka
našao misao

a misli nije
tamo gdje skiptar kista vlada
praveći dubinu od sjene
a ne sjenu od dubine
praveći od trajanja trenutak
koji traje i ne prestaje       pobunu
sumanutog svijeta nesvijeta
          gdje žuta lala cvjeta
cvjeta

nedokleta da ne docvjeta

syd
Pink Floyd, c'est moi.

4 komentara

    1. otvaranje novih vrata (pokušaj)

      inače po jednoj drugoj, ovoj sličnoj brojgelovoj slici (The Procession to Calvary) snimljen je film kojeg sam uspio dopola pregledati haha The Mill and the Cross se zove

      ta je slika bila blaga inspiracija, ali Trijumf smrti je zvučnije

  1. Uspjela sam vidjeti Procesiju u Beču, a u Parizu, u Luvru, mnogo drugih djela holandskih slikara iz baroknog i renesansnog perioda.
    Vrlo mi je upečatljivo holandsko slikarstvo iz ovih perioda, još od malena i susreta s enciklopedijom “Ilistrirana povijest svijeta”, izdanje iz 1970. godine.

    Sad me je tvoj komentar povukao da ispišem ovo naprijed, a ustvari, kada sam prvi put pročitala pjesmu, potpuno me je odvuklo u utisak da govori o jednoj (i) savremenoj temi – pražnjenju postojbina ljudi odvajkada i migriranju na Zapad koji se urušava.
    Evo, ponovo sam sada pročitala i ponovo me drži utisak da se može i tako čitati.

    1. Ah, blago tebi! Volim i ja sjevernu renesansu, posebno holandsku školu, ali nekada kad je dugo gledam bude mi začudno hladna i dekadentna.

      I u pravu si za temu, Brojgel je tek kasnije došao. Zapravo, sve je počelo s djevojkom na pragu, a “turske oči” su asocijaciju vukle na lale, lale na Period lala i Holandiju i slika se sama javila. U mom poimanju je ostala na tom asocijativnom nizu, ali sviđa mi se interpretacija o migriranju na Zapad (ali i okamenjenosti njegovih ideja, njegove slijepe vjere u umjetnost, filozofiju itd.)

Komentariši