Ti se više ne vraćaj
Za tebe ovdje mjesta nema
Ovdje u mjestu gdje se djeca dave u vodi
Ostaloj iza pogrbljenih, nemarnih pralja
Ovdje gdje se sterilan vjetar oko šuplja krova svija
A poplava nerod i nerast po niskim obalama
Valja.
Ovdje za tebe mjesta nema, u sjeni tornjeva
Novog doba, na mapi svijeta isrctanoj tragovima
Aviona, u kakofoniji interneta (toj potrazi za zlatom),
U prostoru označenom svetošću prolazna i nebitna
Predmeta.
Vratiš li se, nedovršena i polusveta,
Tebi će da pišu duge arzuhale, tebe će da mole
Za ceste i duhan, za hljeb i more, za igru i skaz,
Tebe će dugo da prate ispijena lica
Dobošara poražene vojske,
Od tebe će, milosnice, da iskuju razlog,
Naprave krivca.
I onda će ti vatrom kaditi opuštene
Glasne žice. Grijat će nas tvoj posmrtni poj,
Kao što nas grijao nije izmaštani boj umišljena dobra
I izmišljena zla.
A onda, pjevat će nam još samo znati
Ptice grabljivice.
