Pod suncem


Dan po dan, duša tinja.

Tamo gdje stražari stoje,

Pod hladom čudne tise,

Čuo se djevojački glas

„Sunce moje, vrati mi se!“

Kao u izgubljene ptice,

Ostavljene od svog jata.

 

Sjest ću, onda, kao jučer

Pod prozor.

Da me grije sunce.

Sjest ću iza Sabranih pjesama T.S. Eliota.

Sjest ću iza čudne tise,

Pored porušena plota.

Tiru ri ru, ti ru ra,

Vra ti se,

Tu sam ja.

 

Znaš na šta podsjeća ta jeka?

– upitat će stražar stražara, ko oprezno,

Onako, izdaleka.

Podsjeća me na pjesmu

Izgubljenog čovjeka.

 

(sve je od mene glasnije, a najviše

tišina)

 

I to je nečija istina.

 

Ovdje u Bosni, na kraju svijeta.

Ovdje i sad,

Gdje sunce se pjesmom zove

A sunce izađe i zađe,

Ne odgovori nikad.



syd
Pink Floyd, c'est moi.

Komentariši