Vjetar u oktobru čudno dozivlje i zivljeProlama kroz zublje stara vremenaŠušti potrganim stranicama hronike ljetaŠkripi strehama, kipi uzavrelim nebomI nutka nepokretno do pokreta. Od leta ptice do leta lista,Sudbina nam ista,Lažno ukotvljen na trenutakNaći stari put, jer ne mogući nazadNemaš kud. Tek smotuljak sam papira,Vrelo pčelinje saće, žižak u noći.Okrutan je i hladan ovaj vjetar,Umoriteljih…
Granada me čekaNegdje na kraj svijetaU sjeni granata koje će doći,[1]Pokraj puta, pod planinom, u kući od kamenaGdje živje El Mancebo de Arevalo[2],Izgubljeni moj brat, ili neka Isabel de Madrid[3],Ubijena moja sestra. U toj kući prašina čeka gostaI djece nema da zapodjenu igru. I moj brat izgubljeni i moja sestra ubijena pjevajuYo soy un moroAli ja…
Niz meke boli sedefastog strahaPutokazi, sakupljači pogledā,Pružili ruke neucrtanim krajevima.Dotrajale cipele crne od zemljanog praha,Crnjeg od šapta zemlje pred padom,Žure i posustaju, posustaju i grabe.Ipak, putevi se grade i razbijaju kamenTvrde ruke, njegov prah liježe kroz svjetlaAustrougarskih soba visokih stropova,Liježe na sag, liježe na pod, liježe ko čovjek u raku. Umorni, dozivamo se kroz prazna…
I Volio bih nekad da sam anonimNeke zaboravljene hronike,Dokaz za sitni trijumf historičara:„Naš je velmoža umro u aprilu,A ne, kako se dosad mislilo,U maju.“Nikad neću znati šta je u njenom srcu. I to je dovoljno da čovjek odustane od sve ljubavi.Da zaboravi uspomene na svoje dječije ruke,Na čudni grm zohve pred praznom kućom. Čovjek pomisli…
Bili smo u krajevima raznim,Krajevima pustim i bogatim,Prolazili pored karnevala kao gostiIz starog grada. Sjećam se, Bilo je mnogo suncaNa vrhovima prstijuNaših nasmiješenih domaćina.Sjećam se usta otvorenih smijehom I usta stvorenih za šutnju,Kamenitih obala halapljivog mora,Sakupljanja rariteta iz nepoznate iPoznate prošlosti. Historija je Strana zemlja. Otičuće rijekeI promičući oblaci, sve silne vodeI puste suše ovog…
Neko s brijega slazi. Sugluhom ga vikomNe dočekuju ni psi ni ptice. Neko sevdalinku pjevaI smije se smijehom mlade jabuke.Vjetar zapuše i prezrele jabuke opadnu nasumice. Iz tog jaza bez miljokaza izbavio bih sebe nova.Ali nema me više gdje sam bio, nestalogKao nestalih starih snova. Tupo sam gledanjeU akšamskom mraku, strepnja nad odsutnošćuDrage. Padaju mi…
Tražimo ono što već volimo.Sakupljamo dlanovima vode minulih kiša,U somnambulantnom ritualu – sanjanju o snovima,Kao ljudi koji se umivaju rosom. Kasno ljeto pravi gnijezdo ispodStrehe i izlijeće i slijeće prhutomGrane s koje otrgnuta jabuka pada.Sve se sprema na put – trebao sam višeI pažljivije slušati epove zrikavaca,Opomene i molitve iz knjige mrtvih. Trebao sam, kao…
U kući djetinjstva, na zidu što gledaU najveći prozor, baroknoUokviren ekosistem goblena i dalje svojuPjesmu diše: u lijevom kutku brezova šuma,Do šume kućica, do kućice potok, preko potokaMost. Ja sam taj most.Na drugoj obali su polja i daleke planine. *Suspregnuti snovi razvlače se njegovim nebom.Njegovim se bojama boje moje nade.Prsti nisu krošnje da me zaštite…
Od onda nisam više pokušavao.Samo led me sada zna. Pod naborima stranih tkanina,Međ svilom i mrakom, gdje tinja pakao. Ut pictura poesis, budnje i skitnje bijesnog duha,Školjka uha čeka, ali zova nema.U našoj sobi od dvadeset kvadrata renesanse nema. Zvali smo, ali niko se nije javio. Možda su zauzeti?Možda su otišli? Svejedno, sutra imamo sastanakI…
Dok moja duša, blijeda Penelopa Iz sna ne proviri, ne ustavih se Ni u jednoj luci, ni u jednom pristaništu Ne bijah ni gost ni stranac. A putovao sam tako dugo, Pisao mape i karte neznanih okeanovih kraljevina. Bijele grade vidjeh samo iz daleka. Izgledaše mi kao sužnjev dlan. Dom je moj široka krma, sve…