beats by dre cheap

Odsutnosti kiše



(prepjevi stihova Ezre Pounda s mojim dodatkom)

Zbog krasnih bijelih ramena i oblih grudi,

Nipošto ne mogu zaboraviti svoju dragu od breskvinog drveta,

Ni krotke vjetrove što govore kada se zora rasprostre,

Ni rumenilo u sivom naručju hrastova lista

 

Isprva kada dođe, niti veličanstvenost što nalazi mir

U malim tokovima predvečerja; jer sve me ovo zove

Njoj; i uopće sva ljepota ovog svijeta čvrsto me veže

Lancima od zlata za moju voljenu od breskvina drveta.

 

Govorit ću kiši sada.

 

Možda su ružine latice, pale na moje oči

I slike savršenih lica koja nekad vidim

Kada oči zatvorim;

Lica krhka, blijeda, s notom rumenila,

Poput latica ruže;

Možda su ove stvari zamutile moje sjećanje na nju

Tako da je ne bih mogao naslikati

Ni kad bih imao sve boje i svo umijeće…

Ali zato što je njeno lice u svemu slično ovim ljupkostima

Oni me samo bliže vuku njoj u sanjarenjima,

I misli o njoj spuštaju se na moje srce nježno,

Kao rosa na latice ruža.

 

*

Došla si iz noći

I u rukama ti bješe cvijeće,

Zatim ćeš doći iz meteža ljudskog,

Iz nemira govora o tebi.

 

Ja koji sam te vidio među primarnim stvarima,

Bijah bijesan kada spominjaše tvoje ime

Na običnim mjestima.

Volio bih da hladni talasi potope moj um,

I da svijet osuši se poput lista,

Ili maslačka kojeg otpušu i raznesu,

Pa da te opet mogu naći,

Samu.

 

*

Ja sam sada čovjek probuđen iz sna,

Nasilno, neprirodno.

Nemušt, grlo mi je suho i oči me bole.

Prsti zore još su hladne i modre od čekanja.

Kostur sivog neba crne su grane praznih krošanja.

 

Ja sam čovjek probuđen iz sna.

Slažem slike o tebi, prstima grabeći po vodi,

Da te ne zaboravim. Bojim se, puhnut će hladan vjetar

Silan, dići prašinu i prekinuti vijenac od cvijeća,

Svaka latica slika o tebi.

Zemlja će se otvoriti i progutati moja sjećanja.

Tu prazninu hoće li popuniti iko?

Kao kada znatiželjni prođu pored drevne ruševine,

Znajući da je tu nekada živio neko,

Neko zauvijek izvan dohvata slike i riječi,

Ja ću zauvijek sjećati se ovog zaboravljanja o tebi,

Orfejeve tužne pjesme koja opčinjava, ali ne liječi.


Mizantrop
http://bosanskimizantrop.blogger.ba
14/06/2018 04:51