Mizantrop

Vrati mi moje legije.


26.10.2018.

89


Put: Zanese me, ponese me, ja se bacih.

Put: Otišao sam, i potom ću da se vratim.

Put: Zasigurno.

Put: I nemoj da sumnjaš u moju brigu.

Put: Vraća mi se prašina ostalih ljeta.

Put: U sjećanju.

Put: U srcu samoniklog cvijeta.

Put: Samonikao, nemilovan. Nepostojan.

Put: Propao.

Put. Ali oni!

Put: Ni za čim oni neće tugovati.

Put: Ni za čim oni neće žaliti.

Put: Gospodar moj će mi pokazati.

Put: I ne budi od onih koji sumnjaju.

Put: Milost se spušta. 


26.10.2018.

Idila


Nedovoljno da bi bilo dosta, previše da bi bilo malo

OD DANAS DO SUTRA molit ću, lijepo

uspostavite red      Agamemnone kralju

u ovoj crnoj zemli

 

otetoj od patnje

 

ja ću da vas pratim MEGJU SJENI otajstva

          ja ću bilježiti vaše izgovore i

kažnjavati

          svaki krak nesigurnosti

 

MENE se megjutim pita

od kojih sam se usudio snovah

vaspostaviti NADU

 

          to nisu pitali ORFEJA

 

neka vam ne bude mrsko

          mene radi

i ostalih ljudeh

 

neka vam ne bude žao

 

          ostaviti ZNAK

 

o grano moja presahla

iz kojeg stabla u čiju ruku s kojim pravom

          opet u mojoj zjenici

NASUŠNA i KRJEPOSNA

 

          nikad više behara

nikad više tajne očekivanja

proljeće je laž

 

Od ovih danah nema više lijeka

          Zeus liježe

I odmor traži sjenka filozofova

Prema Troji ide brigada;

 

          Tale, Tale

neka ti ne bude žao opanaka!

 

Jesam, ali me nema.

26.10.2018.

67


Zaposjedni lice –

Osvoji za sebe

Dio jutra –

Raširi dlan i

Sakupi svod –

Izravnjaj neravnosti vremena –

Ne iznevjeri mjesec –

 

I tek me onda pitaj

Šta je sreća.


26.10.2018.

777


Ptico – tvoja krila –

Dvije su tajne –

Mračnog svijeta –

Letom tražiš –

Svjetlo –

 

Tamo nisam dobrodošao –

Udaljen od svega –

Hitam svome vrelu –

Ptico, daj mi svoja krila.


21.10.2018.

Planina



preda mnom

mutni obris planine

kao da je okružena sumnjom sutona

na dno joj liježe šuma

i u šumi hiljadu strahova

ništa ne nudi

i ništa ne obećava

što ona zaklanja, zaklanjali bi i drugi

 

šuti, ali tiha nije

zvuk koji nikome ne pripada

koji se otapa u crnom zraku

i koži

priziva i gloži

um

 

pošao bih na planinu, ali koraci su teški

ko će upravljati mojim stopama

gdje je taj neproviđeni drum

krenuo bih, ali opit će me legenda

 

okamenjenih svatova

iz kamena ću izvlačiti muziku

 

ali moje je dlijeto šturo

zaboravio sam kako se dijak bude

 

a šta ako zabasam između stijene

i srčike drveta

ako se zaglavim u korijenje

šta ako me otmu glasovi iz šume

 

kako se dijak bude?

urezat ću u neko naočito, glatko drvo

svoje ime

 

neko će ga jednom zasigurno naći

 

krenut ću onda, pa šta bude

za taj vrh znam da nemam snage

ali neko će ga jednom zasigurno preći

 

blijede tragove jednog lutanja

izbjegavajući

 

neko će već jednom znati

kako bez straha i oklijevanja

ići

zbog pjevanja i pjevanja nikad

pečalan il sretan

ne stajući

 


 

 

19.10.2018.

Praljubav (izlet u metafizičku poeziju)



...the conjuction of the mind

and the opposition of the stars

 

 

Nikada mi nepoznata nećeš biti.

 

Znat ću te opet kada jednom carstvo propadne

I novo doba svijetu otkrije svoje svijetlo lice,

Znat ću te u pričama i pjesmi, znat ću te po sebi

I statuama porušenim nemilice.

 

Poznat ću te u tajnom hodu zvijezda

Koje znače samo ono što želimo da znače,

Znat ću te u evnuhovoj tajni i meštrovoj trgovini

Na kraju svijeta.

 

Nikada mi nepoznata nećeš biti.

I svi krajevi da se ognjem užegnu,

I sve rijeke da izbace okužena tjelesa

I vojske da se u svakoj dolini sudare,

Puneći zemlju i zrak mirisom krvi i

Apsurdnošću mesa,

Opet ću te znati.

 

Niti će se moje znanje o tebi smanjiti –

Jeste od kad jeste, uvijek praisto,

Jeste, jer ja jesam i ti jesi,

Jeste, potpuno prirođeno,

Mojim – i tvojim

Stvaranjem stvoreno.

 

Niti će ga ikad nestati,

Nakon ove smrti nećemo mrijeti,

S dušama će vječno ostati –

I ako te tama iskustva meni neznanog

Pokrije svojim čudnim plaštom,

Ako te udalje od mene vjetrovi

Čija imena nisam naučio,

Ako te okuju jezici

Prazni od značenja,

I potope osjećanja

Strana svemu svijetu,

Opet ću te, o sjeno moje misli,

Znati,

Ma kako drugačija i daleka,

Dok postojiš ti i dok postojim ja,

Nikada mi nepoznata nećeš biti.



Noviji postovi | Stariji postovi

Mizantrop