Mizantrop

Non Canimus Surdis


20.12.2020.

Zaljubljeni



Kao most stanjen od bata koraka,

Uplašen pred mogućnošću poplave

Što može da se pusti

Iza zelenog koljena sive planine,

Ne strahujući samo od leta ptice

I čuvajući još tajnu u temeljima pod vodom

Što šumi strastveno, ljubeći i napuštajući ga

Vječno, kao naslikani ljubavnik na urni,

Rukom pružen preko mape patnje,

U čijoj geografiji steru se divlji reljefi

Gorčine i prkosa,

Tu na ćudljivoj rijeci trajanja života

Bilježenog korijenima travki izniklih

Iz kamena preprženog suncem i jedom,

Uglačanog teškim krokom ljudi bolesnih

Smrću, tu gdje se obale bliže i prijete

Nespojene da se spoje i izgube svo značenje,

Kao dvije riječi spojene u jedno značenje,

Kao smrtni poljubac umorenog vojnika

Na frontu prkosa, upucanog u jurišu

Na pragmatične zidine običaja,

Tu gdje luk mosta drhti između dvije površi

Nedostižne za ljudsku stopu

I mjesečinom kao da se diže do miradžijskih uspinjanja,

Kada čovjek iskren od straha, umoran od nade, zavapi

I sav u dahu i predahu usrdno moli,

Moli Onoga koga ne obuzima ni drijemež ni san,

Da mu zauvijek nestane jučerašnji,

Da mu vječno umre sutrašnji

Dan.



20.12.2020.

Drvo



Što češće odeš, od jedine stvari

Što drži te tu,

Usamljeniji si - kao da imaš drugo

Srce, a sva je tvoja bol

Neumrla. Protegneš se do neba,

Iskorijenjen,

Listovima mulj stvaraš,

Ploda i nemaš,

Suho na vjetrometini drvo,

Čekaš oluju

Da te ubije i slomi.

 

Pa ne zaboravljaš riječi

Zasijane u srce,

Da te ne ujede mraz.

Da ti kasnije ne bude žao.

Da se ne ponadaš kad zagrmi.

 

Jer ponekad ti se učini

Kako iz kore mili sok.

Pa kao sujevjeran čovjek kad ga dlan

Zasvrbi,

Vrtiš se i njišeš, otvarajući stotinu usta,

Ali iz usta ne izlazi ništa

Doli muk.



02.12.2020.

Skica pjesnika

 


Pjesnik ničega i lišća.

Izgnanik duge noći duše.

Kada vjetar dune –

Da li ga prvo zelen

Ili polen mine?

Pa neka puše.

Doći će bolji dani, možda.

A gori će donijeti bolje

Pjesme. Sada govori ono što želi,

A tada će govoriti ono što treba.



02.12.2020.

Putovanja



Budimo se svaki put

U nepoznatoj zemlji

Gdje vozovi čekaju

Samo nas

 

Na neoranim poljima

Poniknu putokazi

 

I ja bih krenuo

Licem rudara da se nasmijem

Svemu čemu se i ja dešavam

Ali pobunu diže strah

 

Na kojoj stanici izlazite

O, saputnici



19.11.2020.

Memorabilia



O ti nježno

Padanje snježno

Šta je tebi

Pa dolje miliš

Da se istopiš

Ja od zemlje

S neba zemlji

Nikad ne bih



19.11.2020.

Intima



Ti nisi kao Mjesec

Da se pod žezlom tvojim oneobičim

Nisi ni kao istina

Da se omrvim u tom svesvjetlu

 

Ti si samo vatra

Goriš dok ne izgoriš

Ali ja to ne znam, pa šutim

Šutim dok nešto od vječnosti

Ipak ćutim




Noviji postovi | Stariji postovi

Mizantrop