Mizantrop

Non Canimus Surdis


14.01.2021.

Život



Samo djeca, koja zastaju u putu,

Slute život iza oborena plota.

Tamo se jedna kuća, tamo se jedna štala

Crna ruši u sebe. Na stablima šljiva lišajevi,

Na jabukama imela, nepokošena trava

Povijena maglom se svojom i mahovinom

Gnjili. I krov na četiri vode crni se

Prema gorama uskom nebu,

Crne se razvaljena vrata, crni se zgarištena

Fasada, crni se iza razbijenog stakla.

Praznina. I ništa tu ne raste,

I ništa tu ne rađa, i niko tu ne dolazi.

Samo nekad, kada ljeti na raspustu djeca

Igraju lopte na gumnu iznad plota i

Žeđ im stvrdne crvena grla,

Đuture se sjure preko oborena plota,

Preko nepokošene trave, pored prazne štale,

Sve do napuštene kuće i jedne česme.

Tu se sjate kao ptice, pa u graji, po starini

Djeca piju, piju vesela i žedna,

A voda teče bistra, bijela,

Nepotrošena.



Mizantrop