Evo sijeva i grmi u decembru.

Kao da mi neko pod prozorom stoji,

Stoji i lupa. Grmi u decembru.

I pada gusta kiša, uzima od asfalta osmijeh.

Kapljice kao nestalna paukova kuća pod

Smrtnom svjetlošću dugih, tužnih, noćnih lampi.

Evo mene sama.

I ništa me ne hrani pjesmom.

Samo još električna sijalica ne da da me učahuri tama.

Manji za jednu tajnu, lakši za jedan san,

Volio bih da noćas ne spavam sam.