Mizantrop

Vrati mi moje legije.


14.02.2018.

Tok



Tražim:

Dva proreza za dva oka mekog purpurnog neba

I berzah između mene i sumnje, daleko od okeana

Postalog bez valova plima i oseka - u mirovanju nespokoj

Shell-shocked vojnika regimente zaboravljenih pjesnika -

            Potom objavljivanje istine s vrha tvrđava i dna trgova       koju slijedi

            Uporna šutnja od dvije stotine ljeta i smion strah               koji teče

            Iza granica rijeka koje nigdje ne odlaze i nigdje ne teku

(polumisli koje vlažni vreli prsti košmara ne dotiču i ne liječe)

I jamačno vam tvrdim, slagali su Epikurovi učenici

I jamačno vam tvrdim, sve su izopačili sljedbenici -  

Zar da naga djevojka u mojim očima priziva smrt –

Zato neka svaki čovjek pogleda u djela ruku svojih!

            Zaokupljen prosutim Ozymandiasovim sjećanjima

            Ćutio sam tugu sakrivenu, ne – upletenu

            U korijenima svake palače i temeljima svake misli

            Koja raste na okovanim vrelima nestvarnih rijeka

Kakva budalaština!

            Da istina se gubi

                        Od čovjeka do čovjeka


Mizantrop