Mizantrop

Vrati mi moje legije.


26.06.2017.

Porijećivanje



zaputim se nekad drinama tvoga pogleda

bez splava i bez mlina

bez navike i bez misli

s romanijom pod srcom s’ zelengorom u oku

omađijan

 

virovi me tvoji

tada

bacaju na obale

neke davne dalmacije

gdje mršavi ribari

zabacuju mreže

u praskozorje

 

virovi me tvoji

u dubine vuku

neretvine

virovi mi tvoji

ptice grabljivice

jetru jedu

na drevnom nekom

veležu

 

(u zelenilu tome

prestrašnome ja

izgubio sam

sve svoje pjesme)

 

ipak ja

zaputim se često drinama tvoga pogleda

ne bojeći se crna mora crnomora

ne plašeći se močvara ni bara

ne strahujući ni od kuge ni od rata

 

ja se potpun za te oslobodim

ja se potpun tebi otkrijem

ja se u tebi potpun obosnim

 

znajući kao što znaš  

da na ušću tu na ušću tvome ušću

uvijek samo neumorno tako

stalno samo tako NEPRESTANO

 

voda vodi teče

voda vodi teče

 

obostrano.










                                                                                            (jedna od Berberovih, dio)




26.06.2017.

Sevdalinka


oj djevojko hercegovko

                razbij gore i planine

(poljubi me)

                ulij mora u doline

(poljubi me)

                noću kada

                                zvijezdiš tajnim nebom

                                                                ti sa sobom

povedi me

 

oj djevojko hercegovko

ne oblači moja jutra

                ne mrači moje dane

tako ti pera i kalema

ne čini meni zuluma

 

poljubi me


26.06.2017.

Arabeska


Plavooka djevojka u plavookom svijetu plavooko gleda.

Plavooka djevojka jedini je ukras                     

                   Crnookog moga svijeta.


22.06.2017.

Obfuscate the masses


We are the hollow men
we are the stuffed men








20.06.2017.

Izgubljen raj


Pitanje je uvijek iskrenije od odgovora.

(Ali pitanje pravi planine tamo gdje ih nema, odgovor ih drži čvrsto na mjestu tamo gdje ih ima).

Najbolji pjesnici (po)stoje u nesigurnostima. Najbolji pjesnici govore jezikom duha vremena. Duh vremena je najteže odrediti kada ga čovjek živi.

Tako i zato idioti svih vremena vole govoriti o autima i konjima, o ženama, trbuhu i sjetvama. Praktični čovjek je najdestruktivniji čovjek. Pragmatik siluje prirodu jer odbija razmišljati o njoj.

Vrlo ga je lako i nazvati glupim čovjekom.

Ali ne može čovjek živjeti od zraka. Raditi se, na našu žalost, mora. Mada potpuno odbijam rad čija je svrha samo opstanak i ostanak. Takav rad uništava slobodu.

Zato društva u kojima se mnogo govori o radu (“narod nema šta da je-DE”) bez iskrenog osvrta na svrhu rada – propadaju.

U svakom slučaju, Rimljani su postali Rimljani tek onda kada su se ugledali na Grke (zadržavajući svoj beton i svoje legije, naravno).

Zatim, Milton je definitivno uništio Shakespearov duh jednom kada se usudio svesti Boga na karaktera u svojoj poemi. U takvim slučajevima, pragmatičnost pomaže. Odnosno, to je aktivna svijest o granicama ljudskog uma. Milton je samo napravio Ikarov let. Možda je, jadnik, mislio da je prorok. Pjesnici ne smiju biti proroci!

I najčitanija knjiga u američkim kolonijama, pored Biblije, bila je Paradise Lost. Znamo na šta je izašao taj novi Jeruzalem, taj propali san nekoliko vjerskih fanatika. Usura sve ništi. Usura je negacija slobode.

 A great writer within any culture changes everything.

 


19.06.2017.

CIGANSKO* VJENČANJE

*shvatiti u nenacionalnom smislu



Pitanje cvijeta

 

U dan spremljen za veselje

Ti si prepoznao svoju smrt

Dok se na štrikovima sušilo besprijekorno

Bijelo platno. Svirači su svirali,

Gosti se smijali, pratio si njene stalne oči.

Nisi htio brojati dane,

Očekujući da istina nije potpuna

Ako je tajna. 

Volio si njene nervozne, tanke prste,

Što zabranjuju i mame. Volio si njene pjesme,

Što izrastu iz duše i ostanu visiti na punim usnama

Kao ničije voće pored prašnjava druma.

 

Sjećao si se kasnije,

Psi nisu lajali, i možda se čula tek pokoja, daleka ptica.

Djeca, uvijek djeca,

Igrala se pod bijelim čaršafima, nepoznata.

 

 

Tuga čelika

 

Onda su sa snijegovima

Došla vlažna poslijepodneva okupana šutnjom.

Iz vunenih čarapa na šporetu

Kuljao je dim i provlačio se kroz prste,

Kaneći da dopre do stropa,

Nestajao u visini lica.

 

Skupljali ste gorčinu plača i punili njime

Suhe, bezvrijedne riječi,

Darujući im sjenu. Dani bili blagoslovljeno kratki.

Objedi tek dovoljni.

Niko nije znao da živjeli ste tako

Sve pjesnikove pjesme.

 

Jer noćima grozničavi kalili gorčinu

Toplinom mladosti i želje što topi

I što se topi pod strašnim naletima

Oluje života koja ne zna sebe da troši.  

 


Otkravljanje

 

U martu su duše uske i grla umorna

Od stalnog poznavanja.

 

Možda zato nisi plakala kada je

Odnekud

Izronila vijest o smrti. Začudo, ličila na nade,

Koje si, bježeći od upornosti zore, rađala i rasla.

Nisi se uplašila,

Jer nisi je, puna pjesme, prepoznala. Samo si jednom krenula izreći

Brzo zaboravljenu tajnu, pa ustuknula pred besprijekornom prazninom boli,

Zanijemila u sebi.

 

Tražile su te potom oči iz magle i kucale na vrata

Leprozne odsutnosti. Od tebe, valjda,

Milostinju kruha, soli i suza da traže.

Ali za neke tuge i ljudska grla su uska. Neke tuge ne stanu

Ni u slova.

Sjećat ćeš se kasnije planinske težine u ušima

Kada potekle su vode.

I topljenja prljavog snijega pred upornošću vremena

Obnavljanja.

 

Onda si sebi haljinu od zebnje skrojila, nadom je obrubila, jer ti

Je smetao taj kruti zadatak očekivanja.

Pustila crnu kosu niz prozor u ponor,

Vjetar da joj donese pustinju ili mraz.

Obojila usne varljivošću voća i sigurnošću krvi,

Da ljepše bude slamanje tišine.

Naučila da ne vrištiš

Kad djeca u zanosu igre

Rukama svježim od zemlje

Vuku zemlji

Puna jedra bijelog platna što potpuno

Ne mogu da zaklone smrt.

 

 



Stariji postovi

Mizantrop