Mizantrop

Non Canimus Surdis


08.05.2019.

Krotiteljka



Helena je hodala na vrhovima prstiju

U trošnoj kući na kraju svijeta,

Dodirivala duvarove

Tankim prstom.

 

Među spavačima gnijezdila se zmija

Koju je htjela uhvatiti

Ali zmija se prva probudila i Helena

Je pobjegla, korakom preskačući planine.

 

Ako je ko, u dalekoj daljini,

Ako je ko, na trgovima stranim,

Ako je ko uplašenu u prolazu vidi,

Recite joj da nas više nema

I da može da se vrati.


05.05.2019.

Iščekivanja



Dođi – kada mora svehne–

Kada slegne se prah žurbe

Po čudnoj koži duše –

S pravdom i osmijehom

 

Dođi u kaftanu – od dugog sukna

Noći čežnje – dođi kao što dolazi

Zora – i život će biti život

I sat će utihnuti i pijetao umuknuti.

 

I vrijeme neka bude uljuljkano

U bešici – i smrt neka bude slika

Na zidu – i život neka bude život,

Dođi – odustavši zauvijek od povratka

 

Kao ostvarenje molitve, bijela i spokojna,

Tajna bez očaja, dođi i jednom došavši,

Dolazi bez prestanka.



05.05.2019.

Dunya



Iznenadila se smrt – kada su se dvoje –

Prepoznali

U punini osjećanja – koje ne iščezava

Na vatri prolaznosti.

 

Zaustavila je kočije na

Kapiji duše i pala na koljena

Zaplakavši.

Tako je nastao i tako će nestati

Ovaj svijet -

Smrt je gordi imperator –

Ali ljubav je Božiji ajet.


25.04.2019.

Stara Evropa



Stara se Evropa nasmijala

I pokazala tri zlatna zuba,

Dok je neko bacao poljupce i cvijeće u zrak.

 

Igrala se

Žmire s djecom prašnjave kose

I lupala prozorom na tavanu, baš kao da je dijete.

 

Kada su ponovo počele padati granate

I gorjeti listovi knjiga i kože ljudi,

Stara se Evropa sakrila.

Djecu su odveli,

A i nju su, na tavanu, tražili.

Ne našavši je, rekli su da je „nestala“.

 

Mnogo kasnije, u bašti gdje je bilo igralište,

Ispod reda lala, našli smo tri zlatna zuba.

Mora da se ubila, jedan je mudro zaključio.

Čijim rukama, drugi je dodao.

 

Ali to je samo pjesma.

 

Vjetar se smije iza razbijenog okna

I oblaci otvaraju suha usta

Tražeći tragove trpeze na nebu.


24.04.2019.

Đerzelez sin - slika


Nemiran i zao, podigao je svoju rusu glavu

Pramen magle, zastao za tren kao da se smije

I pao potom u nebo kao što list pada u travu.

Kamo vodi njegov put?

 

A, ti, milošću Gospodara svoga, nisi lud.

 

Trideset i tri ljeta, ovdje na krvavom serhatu,

Ustajao s Danicom, lijegao s Mjesecom,

Prejahao uzduž i poprijeko na tankovijastom atu

Hudu zemlju u kojoj sin oca ne poznaje.

 

Šta da ti kažem?

Stajali smo ispod gavranova krila, na kamenu,

Klečali žedni pod gorom tuge.

Gonili duhove opomene, tražili korijen

Mača i ognja, nalazili šuplje kosti.

Volio bih da sam ptica, da sam soko,

Da odletim odavde daleko,

Tamo gdje magla ide od zemlje da se odmori.

 

Ali i moj će se nišan pod ovim nebom bijeliti.

 

U mladosti sam jednom vidio crnokose vile

Kako na proplanku igraju kolo.

(Nikome to nisam ispričao. Plašio sam se

Da će mi se smijati.)

  

Gledao sam ih kako na mjesečini

Na golom proplanku na gori,

Pjevajući uz kikot, bose noge

Na mehkoj travi, igraju kolo.

Plesale su sporo i neumorno,

Povijajući travu nježno, kao rosa.

Kada zvijezde potamniše, i vile se,

Jedna po jedna, u šumi izgubiše.

 

I sad nekad čujem njihov zvonki kikot.

 

Kuda li ih je samo odveo njihov put?

 

Ali ja nisam,

Milošću Gospodara moga,

Lud.


08.04.2019.

Ples preko žara



Ovaj život koji nije život vodi smrti

Koja nije smrt koja vodi životu.

 

Ove ruke koje su bile prah postaće

Prah da bi opet bile samo ruke.

I ove riječi koje imaju svoja značenja

Otkriće se u goloj svojoj punini

Onda kada bude kasno za ispravljanja

I ponavljanja.

 

Ono što je bilo

Postaje sadašnjost postaje budućnost

Postaje čovjek u tački

Koja postoji samo u misli

I ono što će biti značenje crpi

Od sadašnjosti od prošlosti od čovjeka

U tački koja jeste u misli.

 

U misli gdje šuti jezerce tamne vode,

Iznad kojeg, na grani,

Pjeva tiho ptica,

 

Žaleći one za koje sve što jeste

Jeste ovdje i jeste sad,

Jeste u misli koja zato nije,

 

U tački u kojoj prošlost ne postaje sadašnjost

Ne postaje budućnost ne postaje vječnost,

U kojoj život neživot vodi smrti nesmrti

Da bi postao vječna, živa smrt, izvan misli

I iznad vremena – vatra koja ne jenjava.



Stariji postovi

Mizantrop