Mizantrop

Vrati mi moje legije.


20.02.2018.

Odlomak iz knjige ljubavi


:

tvoja ramena

i rosa ih žedna ljubi

pod našim širokim nebom

daleko od smrti           dok prosijano ljeto pjevuši u gustim snopovima

mrke bosanske trave                grlima ptica i glasovima zrikavaca

u simfoniji velje nade iz jedrih nota noći koje noć i ne poznaje

/ah, da mi hajemo za stvari koliko marimo samo jedno za drugo,

vidjeli bi zasigurno sve demetrine tajne koje ta muzika odaje/

u tom pjevanju mi posjedujemo samo jedan glas i živimo u istom smijehu

kojeg nam gorda vraća visoka borova šuma

sjećajući se nas prije nas prije pedeset hiljada godina

kada su zvijezde isto ovako žarko plamtjele

i prvu pjesmu ljubavi u muzici sfera pomno pamtile

strahujući da je nikada više neće čuti

:


17.02.2018.

terminus post quem non licet


sjedio sam na putu za cordobu

u vrijeme zrenja nara nisko drveće na vrelini

crvenožute žedne zemlje         muk i udaljenost

moga brata ebul velida muhameda ibn ahmeda ibn rušda

u kamenu i to je znamen ovdje na magribu

nečije ime nosi velika rijeka                a ti sjediš

u suši i zasigurno to je blasfemija prema tebi

ti imaš korake drugih ljudi ti poznaješ linije na njihovim

ispucalim dlanovima               ponovo od suše do duše

lutanja nas prate          justifie the wayes of God to men

 nama goleti i nama vrleti        zar tako brate

ponos ište od neukih neimanje                        i korak po korak

po korak svaki korak po jedan trag     meni i tebi

u držanju za zebnje smutnje nisu lutnje lutnje nisu

zakon vire svoie mesta imati nemože

mastilo moje i mastilo tvoje generali vatrom tako brišu

/

nar je prezrio grane nara hodaju teško kao natovarena deva

svaki put kad jedem nar ostanu mi prsti ljepljivi         od toplote zlatnog monokla neba koje možda ne zna

da imaju sjenke koje oko nas se okreću i za nama kreću

ali ti si učen i ti bolje poznaješ put od stvari do slova

ti si se uvjerio da postoje stalnosti koje ne pokreću

naši životi i naše smrti posijani od suše do suše

ti si se uvjerio da postoje postojanja bitnija od duše

(ja sam dalek malen i tih pa oprosti meni oprosti neznanje

muk bez zlonamjernosti i hod bez traga

neka bude moje opravdanje)



17.02.2018.

tretja


gusta mračna zavjesa od šume

gdje god se okrenem vidim oči šume

gdje god da krenem mene prate oči šume

jadan bježim ali pobjeći nikada neću od šume

iz polusna me uvijek bude gromorozni duhovi šume

u mojoj glavi iza mojih očiju već odavno raste tišina ove šume

ne zna šta je tišina ko ne zna strašnu šutnju ove šume

jer ja sam bio kao vi i hodio putevima gradovima i trgovima

ter vi ne budite kao ja i ne bježite hitrim koracima

ne bježite od šume


17.02.2018.

satiesque 2


zato jer ti

                        ja

cvijet  

            pod nogama pastira

 

i zato

ja                     dane kada

            glasnik vjetar

      tebi

 

jer noćni lept

            u plamenu svij

jer tvoj poljub

 

ili

sla                    smrt


17.02.2018.

satiesque 1


Ulični Igrači

            u prolazu

listje u oktobru

 

okretanja

            kišobrana

                        nada

moreuza

 

inverzije u lokvama


14.02.2018.

Tok



Tražim:

Dva proreza za dva oka mekog purpurnog neba

I berzah između mene i sumnje, daleko od okeana

Postalog bez valova plima i oseka - u mirovanju nespokoj

Shell-shocked vojnika regimente zaboravljenih pjesnika -

            Potom objavljivanje istine s vrha tvrđava i dna trgova       koju slijedi

            Uporna šutnja od dvije stotine ljeta i smion strah               koji teče

            Iza granica rijeka koje nigdje ne odlaze i nigdje ne teku

(polumisli koje vlažni vreli prsti košmara ne dotiču i ne liječe)

I jamačno vam tvrdim, slagali su Epikurovi učenici

I jamačno vam tvrdim, sve su izopačili sljedbenici -  

Zar da naga djevojka u mojim očima priziva smrt –

Zato neka svaki čovjek pogleda u djela ruku svojih!

            Zaokupljen prosutim Ozymandiasovim sjećanjima

            Ćutio sam tugu sakrivenu, ne – upletenu

            U korijenima svake palače i temeljima svake misli

            Koja raste na okovanim vrelima nestvarnih rijeka

Kakva budalaština!

            Da istina se gubi

                        Od čovjeka do čovjeka



Stariji postovi

Mizantrop