Mizantrop

Vrati mi moje legije.


01.08.2017.

nezavršena


stari starac, tu na međi

što odvaja sitost želje

od gladi nade jer

 

odbio sam ugojenu ruku

poslušne sigurnosti

nedovoljnost gradova brzo me zamorila

ili pohlepa ili pohota na vrijeme udaljila

od ulica i staza koje vode tamo gdje jedino

staze i ulice vode one koje samo ulice i staze  znaju

da pohode

ja nisam asketa

 

u zemlji ovoj u kojoj nema pustinja

ja nisam asketa da na vrhu stupa

prkosim suncu indiferentnošću

čovjeka mudra ili glupa i već

zaboravio sam stvari koje zaborav

samo naučiti može u pustinji ovoj koja

zemlje nema

koja ni skrivene vode

nema koja kosti nudi

slaboj svjetlosti nepomičnih zvijezda


18.07.2017.

Mreže


ribari krenuše ali se zaustaviše

prenuti oluja ih poljubi u potamnjela čela

i više neba kao da se ču eho pjesme koja nikome

ne pripada

tako ja pala troja

tako su pali gradovi neznani

 

i ribe ustuknuše valovi se uzburkaše vjetar

uvijek žedan glasova i dahova

prenu se diljem kičme Planine

o kome pjevaš pjesmu ahile

pjevam pjesmu patroklu svomu koga više nema

koga više nema

više neba zvijezde

ne mare

 

 *

 

zašto uvijek šutiš kada umoran se vratim

s onoga što samo umorom se zarađuje i ne duguje

nikom

zašto presijecaš moju misao i režeš moj dah pritom

ne gledajući na stvari opće ili nepoznate površine

i dubine naravi i tkanine ta svi smo različito tkani, ne

 

vidi kako moj konac visi

vidi kako konac moj visi

 

*

i obrisi

umanjiše se u vilajetu čuvstva

 

gdje pogurena leđa vrijede za ključ

i tišinu nema ko čut

niti je ovo moje lice

niti su ovo moje ruke

za blagoslove i prosidbe

poret puta

 

stozuba moja sudbo

 

sav u strah sam se utko

 

*

mene znaju one suhe grane

naše preorane gnjile

rane  

što gore u žuči od žuči brate semorade

i zapovijedaju bol

 

mene znaju one pocijepane mreže

koje još samo uspomena u žadu za

život veže koje jedino još život može

da i odveže

u nestalnome tome vijorenju za upozorene

 

mene zna hladna prašina

s vrha i s dna s istoka i neistoka

hladna prašina što ledi stope

kletih ljubavnika

kada liježu jedno drugo da obvežu

slatkom mrežom paukova

u stalnome htijenju i opiranju trajanju

koje jeste sestra smrti

 

(dođi noći

spavaj oči

sutra ću poći

dragoj doći)

 

koštunjava djeca gledaše na povratku poražene ribare

bosom nogom grleći go kamen

 

pažnju im skrenuše majke na stvari konačnije od groba i gladi

na stvarnost i stvarnost na stvarnost i stvarnost

 

sinovima očevi kćerima mati uručiše tako pitanje što grize i globi

što suši i mori u strašnoj toj igri

moje lice moje srce moje oči moje ruke

kome okrutnost kome luke

 

o -  staju i služe


04.07.2017.

Budalaština


Pun mi je jezik snova,

Pa te dozivam glasi mi

Odjekuje preko nemogućih ponora

Vremena.

 

[ili dođi il' me se prođi]

 

Dok nas vrijeme prošlo nije.

Dok nas prošlo nije.

Dok mene ili tebe

Nije.

 


01.07.2017.

iskrena


Topi se mladost


Šećer u vodi


Žedni ostadosmo


Prijatelji moji


28.06.2017.

isječak


U dane gorenja, bez naročite navike

Izišao u vrt muzeja da se pomoli

Pod rascvalim drvećem uvezenim iz Japana.

Kratka, neodrživa misao o Bogu -

„tako je teško biti musliman ovih dana,

Islam mora moderniziran biti ili ga,

tj. nas, neće biti“ –

zatim čekanje Odiseja na obalama gorčine

gdje uznemirene majke vječno peru

beskonačan veš nevidljive djece.

 

Strašna žrtva Agamemnonova

Podsjeća.

 

Dani, to su dani, to su BILI dani,

gazili kada smo planinama,

smijali kada smo se na planinama,

neumorna zima osamdeset četvrte

„sa Švabicama se družili čitavu noć do zore,

bio je to najsretniji dan u mom životu,

nikad ih više nisam vidio.“

I onda stalni rat, i nestalna smrt što uporno ne odlazi.

Negiranje smijeha u uskoj provinciji.

Knjige čitaju komarci.

 

But it's alright, Jack, don't you worry, son

It's all gonna be alright.

Rekao vojnik u odori koja ne pristaje

U križarskoj zemlji anno domini xxxx.

 

Onda su srećom srušili sve mostove

i povukli se u vagone vozova

koji ih odvezoše daleko na rub svijeta

i baciše.....?

„Abu baaaa, ilelaaaa, abu baaa ilelaaa“

Ja više ne mogu da spavam od košmara,

Ja više ne mogu da spavam od tableta,

Ja više ne mogu da spavam od spominjanja,

Ja više ne mogu da spavam od zaboravljanja,

Ja više ne mogu da spavam med vukovima,

Ja više ne mogu da spavam u zelenim ljetima,

Ja više ne mogu da spavam tu gdje ne pripadam,

Ja više ne mogu da spavam ja više ne mogu da spavam -

O KAKO JE TEŠKO MRZITI!

 

„A ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud.“

 

Nečija majka nekoga negdje čeka

i......


26.06.2017.

Porijećivanje



zaputim se nekad drinama tvoga pogleda

bez splava i bez mlina

bez navike i bez misli

s romanijom pod srcom s’ zelengorom u oku

omađijan

 

virovi me tvoji

tada

bacaju na obale

neke davne dalmacije

gdje mršavi ribari

zabacuju mreže

u praskozorje

 

virovi me tvoji

u dubine vuku

neretvine

virovi mi tvoji

ptice grabljivice

jetru jedu

na drevnom nekom

veležu

 

(u zelenilu tome

prestrašnome ja

izgubio sam

sve svoje pjesme)

 

ipak ja

zaputim se često drinama tvoga pogleda

ne bojeći se crna mora crnomora

ne plašeći se močvara ni bara

ne strahujući ni od kuge ni od rata

 

ja se potpun za te oslobodim

ja se potpun tebi otkrijem

ja se u tebi potpun obosnim

 

znajući kao što znaš  

da na ušću tu na ušću tvome ušću

uvijek samo neumorno tako

stalno samo tako NEPRESTANO

 

voda vodi teče

voda vodi teče

 

obostrano.










                                                                                            (jedna od Berberovih, dio)





Stariji postovi

Mizantrop