Mizantrop

Vrati mi moje legije.


31.03.2017.

Ruins for my Lolita


Now you can dance

Bird-free

With the Sun under your feet

Circe-like, fantastical

Entirely

Phantasmagorical

Even, (dare I say)

Careless

 

Now you can dance

With the first fish of that last known creation

With the hosts of desperate creatures

Gazing

Now you can dance, I say

Between the petals and the mouth

Beyond the crippled wings of earth-bound birds

Now you can dance

And proclaim solitude to the world

Shake the river-valleys and let them shed

The cherished ruins of palaces and forgotten houses

 

(With a song on the lips

And within and without

That other song of the lips

And the hips and feet and bones and the heart)

 

Finally you can dance

Disperseandbreak the mountains

my unknown mountains

 

(one thinks of a laughter frozen in

between the two unforgiving rivers of attraction and

affliction)

 

sunlit in the moonlight, thou wonderful pagan

 

What wistful prophecies claim these undesired memories

o my once-love


06.03.2017.

Zamor jednog kukca

 


Meni i sjene pod koracima govore.

 

Bio sam i mokar i bio sam suh,

Bio sam pružena ruka k drvenim ogradama

U avlijama zakriljenim trešnjinim cvatom,

Pratio igru pčela i leptirova, pomno bilježio tragove

Oblaka.

O, ja budala!

Zar je to po-e-zi-ja?

 

Zemlju s kože nisam mogao sprati

(trebao si vidjeti korijenje cvijeća otrgnutog

od života kako mi smrtno ljubi prste)

nisam mogao otjerati duhove mojih očeva

što mi na leđima zidaju Ademov amanet,

nisam znao ili nisam htio

naučiti tajne glupe igre dana koji se dijeli na tri puta osam

i života koji se dijeli na predsmrt i smrt.

O, ja budala!

Kamo ću ovako nenaučen?

(koje iglene uši pripadaju ovom siromašku?)

 

Ali tjera me već Zakon Postojanja da odredim

Sebi mjesto, pa ja kažem i bez riječi:

Moje li je dakle, da oblijećem oko vatre

Prisluškujući priče i pjesme Pjesnika

I da razmišljam o takvim veličanstveno strašnim stvarima

Kao što su Asr i el-Araf.

Moje li je da rastabiram i bilježim zrnevlja sumnje i patnje

Zanemarujući brigu oko ovih kukčevih krila mojih,

Poklonjenih i polomljenih.

 

Da slušam, dakle, govor

I pamtim šutnju.


04.03.2017.

Latas


Osion si i mili ti se patnja, tvoja ili tuđa.

Znam te.

Znam te, meraklijo, fukaro, derendelijo.

Znam te.

Po pogledu, po krajičku usana. Po drhtaju usni.

Riječima koje prijete kao voda

Poslije duge kiše.

 

Došao si među nas i došao si s namjerom.

Došao si sa snagom koja nije snaga

I s vojskom koja nije vojska

I silom koja jeste zulum.

Došao si proliti nam krv

I ugušiti nas u njoj.

 

Neka!

 

Tjeraćeš, mučićeš,

Ubijati, suzbijati,

Ranjavati, razdvajati,

Napast ćeš i-

Uspjeti.

 

Neka!

 

Tvoj je mač dug i oštar.

Tvoja je ruka jaka i ne umara se lako.

Ali zapamti jedno.

 

I sve kad bi junačke posjekao glave,

O ti zulumćaru,

Ostat će naša srca u crnici zemlji

Da izniknu i niču sve dok

Krv i rijeke kraljevstvom ovim

Teku ili teku.



Stariji postovi

Mizantrop