Mizantrop

Vrati mi moje legije.


17.08.2018.

Iver i klada



Koliko daleko iver pada od klade vidi se i po sljedećem primjeru, kojeg sam tek nedavno "skopčao" (nisam nigdje pročitao ovako prikazan sljedeći niz):

Ali-beg Širi (Lavlji) Hercegović bio je jedan od najznačajnijih pjesnika XVI vijeka u Osmanskom carstvu. Sulejman Zakonodavac bio je njegov dajdžić, preko dajdže mu sultana Selima. Njegov djed bio je sultan Bajezit II, ali bitnije za nas jeste sljedeće: njegov otac bio je niko drugi doli

Ahmet-paša Hercegović (c. 1455 - 1517), jedan od najsposobnijih velikih vezira Osmanskog carstva (na tom mjestu bio čak pet puta). Miljenik sultana Mehmeda II Osvajača i sultana Bajezita čiju je kćer i oženio. Imali su nekoliko sinova i kćer lijepog imena: Huma. To je ime dobila po poznatoj oblasti njegove domovine, Hum, iliti Hercegovina, koja je opet dobila ime po njegovom glasovitom ocu

Herceg Stjepan Vukčić Kosača (1404-1466) - zar treba šta o njemu reći? Zadovoljimo se time da je od svih živopisnih likova srednjovjekovne bosanske historije, u narodnoj svijesti i pamćenju najprisutniji ovaj beskrupulozni velmoža bistrog uma i čile snage. Dolazi iz moćnog roda Kosača, koje svoje porijeklo vuku iz mjesta Kosače nadomak Goražda (ovdje se ja ponosno isprsim). Njegovu kćer Katarinu oženio je pretposljednji bosanski kralj Stjepan Tomaš Kotromanić. Iz njihovog braka rođeni su Sigismund (Šigmund) i Katarina, koji su nakon pada Bosne, kao djeca odvedeni na carigradski dvor i prevedeni na islam, baš kao i njihov stric Stjepan, odnosno Ahmet-paša Hercegović.

Sigismund je uzeo ime Ishak, a poznat je kao Ishak-beg Kraljević. Bio je omiljen na dvoru, i vladao je provincijom Karesi. Izvjesno je da je sa svojim stricem Ahmet-pašom bio predvodnik značajne bosanske kolonije na Porti, a po jednom predanju volio je pričati skaradne šale, što nas svakako podsjeća na njegovog djeda hercega koji je, kao što je poznato, od vlastitog sina preoteo nevjestu.

Stric i prethodnik hercega Stjepana jeste jedan od najvećih velmoža srednjovjekovne bosanske države, imenom:

Sandalj Hranić Kosača (c. 1370-1435), de facto autonomni vladar Huma i gornjodrinske regije, čovjek koji je igrao pravu "igru prijestolja" između sve slabijeg bosanskog kralja (kojem ne samo da je parirao, već ga je svojom moći i zasjenjivao) ugarskog kralja, i napuljskog pretendenta na ugarski tron, srpskih vladara, te sve prisutnijih Osmanlija. Osebujna ličnost velikog vojvode Sandalja Hranića zaslužuje, ako ne ekranizaciju, a ono barem podobar roman. Dok je u njegovo vrijeme rod Kosača došao do izuzetne moći i prestiža, on mnogo šta duguje i svome prethodniku - također stricu, a to je niko drugi do

Vlatko Vuković, ponajbolji vojskovođa srednjovjekovne bosanske države koja za vrijeme kralja kojeg je on vjerno služio, kralja Tvrtka I Kotromanića, dostiže svoj vrhunac. Vlatko je poznat po tome što je 1388. u Bitki kod Bileće potpuno porazio osmanski odred, a u u Boju na Kosovu predvodio je bosanske snage, koje su prošle bez većih gubitaka.

Tu se, b i l e s i , borio protiv pretka jednog od svojih potomaka po pobočnoj liniji, gore spomenutog, Ali-bega Širija.

I tako.

Ase leži iverje,
tu na svome plemenitom,
nikad od klade predaleko.








17.08.2018.

Nimrod izvan knjige



Nepročitana knjigo, suspregnuti mrače,

Odbljesak fenjera nedovoljno čekanog gosta,

O, sigurno je da će Ahajci nestati!

Nanizali mauzoleje, upoznali kraljeve povjerenike,

Balansirali na užetu dvorskih spletki,

Hektorski dostojanstveno istupali med ljudima,

Biste od bronze i statue od mramora s Parosa,

Freska oživljena divljenjem male Maurkinje

Koju pirati zarobiše na obali kod Balansiyye,

U stanju da izrekne najveću laž neprimjetno,

O trovrsni pjesnici, vi ne poznajete pjesmu

Ljepšu od njene ljepote,

Sada, a ni prije u Languedocu,

Ali ja znam,

Ja koji sam predvodnik svete vojske kefalofora,

Mi smo ovu zemlju blagoslovili krvlju,

Voda koja propada u stijenu

Da bi buknula iz gole drače

Udaljena od shvatanja i mjera,

Sama suština bez konture i lika,

I još dalje i još jače,

Nepregledno svjetlo,

Težnja kozmosa.

------------------------

Sir Gawain na kapiji,

Na kraju puta bez miljokaza,

Uvjeravao me dugo Fenollosa,

Ne misli zlo,

Oni koji pjevaju, ne misle zlo,

Oni koji užinaju u tišini, ne misle zlo,

Oni koji šalju glasnike

Po zaboravljene antičke knjige

I ogromno blago,

            Hiljadu zlatnih dukata s imenom halife,

            kordopsko sukno, biserna klepsidra,

divna pozlaćena figura sove, a to je znate,

u nekim krugovima i dalje simbol mudrosti,

 

i to je znate, sve bilo tako,

kada smo prošli suhim putem kroz more,

i kasnije kada nam je dodijala nebeska hrana,

pa smo tražili krastavaca i luka crvenoga

i kada smo odbili da se borimo,

svjesni dobro da se veća čuda dešavaju oko nas;

 

o Vestalke, tražite li spas za nas ili se više ne čuje pjesma vaša?

 

Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik,

Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!

Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova

Kojim se trudi pod suncem?

 

Ali mi koji smo svoje glave nosili u rukama

Do mjesta smrti,

Mi koji smo krvlju poškropili zemlju i ovjenčali nebo,

Mi koji se nismo usudili prkositi onome što naše ruke

Ne mogu obuhvatiti,

Mi doista velimo,

Trudbenik će trud svoj vidjeti!

Sada, i prije i kasnije, trud će svoj vidjeti!

 

Vi koji hodate naslijeđenom zemljom,

Sjetite se Akteona i njegove gluposti,

I oprostite pjevaču, koji pjeva i ne misli zlo.


14.08.2018.

Njena slika



Vjetar /još uvijek blag/

podario je šumi valove

 

posrebrio zrak u dalekoj

dolini

 

uspavao rijeku kojoj

blago kradu ptice

 

naše brdo iznad grada

uljuljkani je brod

 

sa šumama i poljanama

pripitomljenim

 

nečujnom sjetom

i posvetom

 

starih radnika

od terakote

 

koja je ovo mirisna trava

ne znam

 

i ne znam

ko je prije mene ovuda gazio

 

to me se puno ne tiče

zemlja je naša pitoma

 

i u ovom vjetru ima

blagoslova

 

trava je meka

tu gdje ću da legnem

 

u blago naručje

kasnog ljeta

 

da gledam

nebo

 

očima

prvog ljubavnika

 

nebo je

u kasno ljeto

 

dagerotipija*

perzefoninog lika

 

 

-------------

 

*Gledati u dagerotipiju bitno se razlikuje od iskustva gledanja u druge tipove fotografije. Slika ne „stoji“ na srebrnoj površini ploče, već nakon podešavanja ugla i pravilnog fokusiranja očima (tokom čega slika prelazi iz negativa u pozitiv), posmatraču se slika ukaže kao svojevrsni miraž koji kao da lebdi u prostoru.


14.08.2018.

Perzeidi


Kada jednom

prestane već

 

ovo odveć

pažljivo

 

krijumčarenje

zvjezdanog praha

 

sve će zvijezde

padati

 

ad infitum

 

i ja ću te voljeti

ispočetka

 

opet

 

ad infitum


14.08.2018.

Šamanski biljeg


Znak je kao rog – u pustinji punoj stvari odbačenih

u bijegu

 

tamo gdje su oni bili

pjevat će se

oni su ovdje nekada bili

ovdje gdje su došli

pjevat će se

mi smo tamo nekad bili

 

znak kao svjetlo – imperator u brižno čuvanom vrtu

pored rijeke, među robovima

opći s usamljenošću

 

ovu ćete mi knjigu prepisati (jer smatra sebe filozofom)

 

u našoj akademiji sve je manje učenika

na granicama su opet digli bunu

bole me oči od dugog sjedenja

kada legnem spavati, pticama predam krunu

 

znak kao mrak – postavio sam sebi zasjedu

 

u kraju iznad očaja

daleko dakle izvan bilo kakvog grada

s gradom se ne može općiti

 

tražim zato pećinu ili grob

s demonom da se pobijem

u pustinji dalekoj od svega

crni rog da mu otkinem

 

znak kao utjeha

još kad bih mogao da ne marim

u kojem vremenu sjećanja će stresti

ili srasti

u kojem vremenu ću ih ponovo sresti

 

blaženost indiferentnosti

iza odškrinutih vrata

muk mraka

 


11.08.2018.

Švrljanje po Whitmanu


slobodan prepjev pjesme W. Whitmana "Scented Herbage of my Breast" (s nekoliko dodataka i izostanaka)

 


Mirisne trave mojih grudi,

Vlati ja od vas kupim, čiste, sjajne

            listove koje je najbolje kasnije čitati,

Vlati groba, listovi tijela što rastete iznad mene

                        iznad smrti

ja vam se nisam nadao,

mnogoljetno vaše korijenje, duge vlati vaše uvijek rastu

            i uvijek će rasti,

zima vas neće savladati,

svake godine ćete rasti,          

                        gdje se budete povukli

odatle ćete opet nići;

 

o ja ne znam koliko prolaznika će vas otkriti,

            koliko njih osjetiti vaš slabi miris,

ali vjerujem da će ih nekoliko zastati

ko zna zašto i ko zna čime tjerani na put;

 

o listovi tanki, krvi moja razlistana!

 

dopuštam vam da o srcu koje je pod vama

govorite jezikom

drugačijim od moga,

dopuštam vam da pjevate na svoj način.

 

A ja ne znam tumačiti vaše znakove,

ispod vaše sjenke

                        vi niste sreća

često vam je gorčina od moje gorča

dugotrajnija                             jača

bolite me

pečete me

do nepodnošljivosti

                                    ali vi ste za mene lijepi,

slabe, bljedunjave ručice korijenja

vi me tjerate da mislim na smrt.

 

Smrt je na vas lijepa

i ne mislim da o ljubavnicima pjevam zbog života,

mislim da o ljubavnicima pjevam još samo

            zbog smrti.

 

Jer kako mirno, kako svečano raste dok ne dostigne

do atmosfere ljubavnika!

            O, život ili smrt, svejedno,

moja duša odbija da bira.

Uistinu, o smrti, mislim da ove vlati znače upravo ono

što ti značiš,

zato rasti travo! rasti slatko vlatje da te vidim! rasti iz prsi mi!

 

Nikni dalje od ovog zatočenog srca!

Ne zaklanjaj se iza blijedog korijenja,

Ne ostaji dolje posramljena, travo mojih grudi!

 

Hajde, ja sam odlučan da obznanim svoja široka prsa,

            Predugo sam šutio, predugo utišavan bio.

 

* * *

 

Kapriciozne i skrovite vlati sada mi ne mogu koristiti, ostavljam ih;

reći ću ono što ja želim reći kroz njih,

pjevat ću sebe i bratju svoju, nikada više neću ponoviti

glas koji nije moj.

 

Razvit ću ovaj glas, neka vječno odjekuje

u Bosoni,

pokazati ljubavnicima kako da izaberu konačnu formu

u Bosoni,

kroz mene će se roditi riječi koje će smrt učiniti uzbudljivom

u Bosoni.

 

Zato, o smrti, predaj mi ključ svoga glasa! s njim da se uskladim,

                        predaj mi sebe,

jer sada znam da ti meni, iznad svega, pripadaš

            i vi ste neodvojivo isprepleteni, ti i ljubav.

 

I neću više dozvoliti da me osporavaš onim što sam zvao život,

            jer sada mi je jasno da si ti svrha ovih svrha,

 

da se kriješ u ovim promjenjivim formama života i da su one

uglavnom

                        za tebe.

Da iza njih ti dolaziš da ostaneš, stvarna stvarnost,

Da iza maske materijala ti strpljivo čekaš, bez obzira koliko dugo,

Da ćeš jednoga dana možda pokoriti sve,

Da ćeš možda zatvoriti čitav ovaj teatar sjena,

Da možda si upravo ti zbog čega sve ovo,

            iako dugo ne traje,

ali ti smrti,

ti ćeš trajati dugo.



Stariji postovi

Mizantrop