Mizantrop

Vrati mi moje legije.


13.12.2018.

Ovaj vijek gordi



Jadni Homer, uplašen pod vatrom-

Noć i moć reiteracije

von Habsburg,     skelet i moć

prašine-

 

Jedra bijela, Vergilije

U kamenu; only connect

I Uliks za kormilom

Unatoč bezvjetrom moru

 

Unatoč slavenskim vilama pod osmanskim

 Mostovima

U venama malo tinte

Malo tinte i slova

Glagoljavoga

 

Jednoga, recimo, Gundulića –

I šta se tu može, bivši ovdje

regnum Bosnae ostade bez

ijednog Kotromanića;

 

Dulce et decorum est

i slične tome gluposti;

zbog čega će jedan filistijac

dajući sebi za pravo

da razumije suštinu gledajući

samo izvana

 

vidjeti u mom bistrom oku

britku sablju Otomana;

 

Paša Kukavica! Zajaši ata,

Protjeraj pašu Golijata!

 

Ali ne riše se tarih tako, silom.

 

Tarih se uzdiže kao ručica loze

Odmjerene arabeske.

Iskreno, ali ceremonijalno.

 

Sada na ovim ruševinama

Ja treba da izgradim svoje carstvo.

 

Mrak tone, govor o kugi,

Barbarossa; kome ćemo oprostiti

Diffidence that faltered,

dim u oku nade?

 

Kome ćemo otkriti

Rukavce vode ispod obrušenog

Kamenja?

 

„Poraziše nas opet, kao lani

Nepokorni

Bossignani.“

 

Prolegomena dvoumljenja.


11.12.2018.

Nacrt za surgunski brevijar

 


Vijesti koje ostaju vijesti

Na prekinutom Putu svile

 

Karijatide su boli urušenog

Hrama znanja

 

Kiša koja ne blagosilja u zemlji nerasta

Neplodne misli

 

Ili suhe planine koje propadaju kroz

Neotvorene naše prste

 

Čekaj me na kraju ulice srama, Umihana

 

Kada nada nije nada već bauljanje

Na koljenima

 

Život nije život

Življenje

                   bez traga

 

 

O, Ilhami, ti nisi glavu izgubio za ovaj pregršt

Šture boli,

Ovdje u svojoj zemlji

Izgnanik.

 

I kako već da želji pridružim značenje,

Kako da okončam nesan

Otvorivši crvene oči

Negledanja?

 

          U međuprostoru dvaju nestajanja

U glavi u glavi

U željeznom okusu rada. Izbriši.

 

Ili da poniknem već u vremenu

Slavljene suše, u stoljeću samovanja

U eri beznadežnog umiranja? Izbriši.

 

Moja glava na ramenima k. & k. oficira

Sjeća se crnih vrhova i  

Snijega prošaranog ružama,

Moja glava sjeća se rascjepljenih glava

Najljepših i najboljih mladića

Čija sjećanja nisu iscurila zajedno

S bezobličnim mozgom. Izbriši.

 

Ili dana kad je babo (na ulici smo ga zvali tata)

Otišao da okaje svoje grijehe reakcionara

Jer je sakrio vreću brašna

Za osmero čeljadi (svakom po pregršt). Izbriši.

 

Ili kada su komšije odvajale na mostu

Glavu k. & k. oficira (za dvije generacije ostarjelu)

Umrljanim nožem (za četiri generacije oštrijim)

I Drina ga izbacila na obalu

Gdje je postao jedan od nedoklanih. Izbriši.

 

Čiji zidovi Troje, čije luke Kartage,

Čiji hramovi Jeruzalema, čiji mostovi Kordobe,

Čija glava

Oborenog Ozymandiasa u

Pustinji nemara -

          zar od svih blagodati

još samo blagodat nesjećanja,

narode moj?

 

 


09.12.2018.

Trajanje slobode



i carstvo je bilo rimsko

i gvožđe je bilo hladno

 

i more je bilo mare nostrum

i vatru je donio prometej

 

i stražari su stajali na zidovima

i djevice su održavale vatru

 

i zeus se zvao jupiter

i junona bila je hera

 

i riznica je bila istrošena

i eneja je bio došao u italiju

 

i djeca su ponavljala vergila

i učivši od lukrecija, sumnjala

 

i vojnici su išli u ekspedicije

i bogativši guvernere, povremeno se bunili

 

i mars je postao dionizije

i svi su putevi vodili u Grad

 

i jednom je imperator bičem kaznio more

i more je zanijemilo za rimljane zauvijek



09.12.2018.

Dan Oslobođenja



riječi rastu

iz jedva pomjerljivih

jedva vidljivih

usta

 

ruke bojažljivo

prelaze

preko vlažnih očiju

 

Amin, pa tišina

 

rijetka blijeda lica kao da

čekaju znak jednog

ili dva, kravatom utegnuta,

rumena lica

 

dozvolu da idu

 

govor

 

pa tišina

 

buketi cvijeća

naslonjeni, pognutih glava

svečani

 

ne vide

blijeda slova

na mramornoj ploči

 

imena

 

ljudi

kraj ljudi

kraj ljudi kraj

ljudi u imenima

 

imena u znakovima

 

Amin!

 

oprezni koraci

prepoznavanja

 

tišina

nenarušena

 redovima


08.12.2018.

Znanje je zvanje je zvanje



odnedavno je načelnik silni

dično ime svoje jošte ukrasio.

dodao je, na onih slogova junačkijeh

šest još biljega dva puste mudrosti svoje

i zadivio vas bijeli svijet;

 

neka u sramoti šute

oni koji besposleni ni za četiri ljeta

ne mogu dobiti običnu povelju zvanja

najnižega; naš je velji Nestorov sin,

za manje od mjeseci dvanaest, bez imalo muka,

kao od šale, postao doktor nauka



08.12.2018.

Patriotizam



historija kraljevstva mi     je takva

da počteni vitez Ramiz zna

da jednom će opet neko naumiti

da njega pod svaku cijenu ne bude

 

pa je sina uzmožnoga poslao

u Alemaniju, gdje će ovaj, kad ustreba

koljeno pred kraljem nesvojim saviti

i u virnu službu nepostojanja bezbjedan

stupiti 


 


Stariji postovi

Mizantrop