Mizantrop

Vrati mi moje legije.


06.03.2017.

Zamor jednog kukca

 


Meni i sjene pod koracima govore.

 

Bio sam i mokar i bio sam suh,

Bio sam pružena ruka k drvenim ogradama

U avlijama zakriljenim trešnjinim cvatom,

Pratio igru pčela i leptirova, pomno bilježio tragove

Oblaka.

O, ja budala!

Zar je to po-e-zi-ja?

 

Zemlju s kože nisam mogao sprati

(trebao si vidjeti korijenje cvijeća otrgnutog

od života kako mi smrtno ljubi prste)

nisam mogao otjerati duhove mojih očeva

što mi na leđima zidaju Ademov amanet,

nisam znao ili nisam htio

naučiti tajne glupe igre dana koji se dijeli na tri puta osam

i života koji se dijeli na predsmrt i smrt.

O, ja budala!

Kamo ću ovako nenaučen?

(koje iglene uši pripadaju ovom siromašku?)

 

Ali tjera me već Zakon Postojanja da odredim

Sebi mjesto, pa ja kažem i bez riječi:

Moje li je dakle, da oblijećem oko vatre

Prisluškujući priče i pjesme Pjesnika

I da razmišljam o takvim veličanstveno strašnim stvarima

Kao što su Asr i el-Araf.

Moje li je da rastabiram i bilježim zrnevlja sumnje i patnje

Zanemarujući brigu oko ovih kukčevih krila mojih,

Poklonjenih i polomljenih.

 

Da slušam, dakle, govor

I pamtim šutnju.


04.03.2017.

Latas


Osion si i mili ti se patnja, tvoja ili tuđa.

Znam te.

Znam te, meraklijo, fukaro, derendelijo.

Znam te.

Po pogledu, po krajičku usana. Po drhtaju usni.

Riječima koje prijete kao voda

Poslije duge kiše.

 

Došao si među nas i došao si s namjerom.

Došao si sa snagom koja nije snaga

I s vojskom koja nije vojska

I silom koja jeste zulum.

Došao si proliti nam krv

I ugušiti nas u njoj.

 

Neka!

 

Tjeraćeš, mučićeš,

Ubijati, suzbijati,

Ranjavati, razdvajati,

Napast ćeš i-

Uspjeti.

 

Neka!

 

Tvoj je mač dug i oštar.

Tvoja je ruka jaka i ne umara se lako.

Ali zapamti jedno.

 

I sve kad bi junačke posjekao glave,

O ti zulumćaru,

Ostat će naša srca u crnici zemlji

Da izniknu i niču sve dok

Krv i rijeke kraljevstvom ovim

Teku ili teku.


03.03.2017.

Banova povelja

 


Ja, ban bosnski Kulin prisezaju tebje,

Kneže Smrt,

Od sele do vika pravi prijatelj ti bit i pravu vjeru

Držati s tobom dokle god sam mrtav.

 

Hodi svuda po mojem vladaniju,

Gdje ljudi trguju i gdje se ljudi vesele

I po trgovima i po domovima i na ulicama

I iza ograda,  s pravim srcem

I bez zledi,

I bez kletve,

I bez sumnje,

Posjeti svakog i svakome uruči svoj

Dragodati, blagodarni

Poklon.

 

Od časnika i potomaka mojih

Neka ti ne bude sile

Neka ti ne bude smetnje

I neka ti pomognu koji mogu

Kako mogu

Bez primisli nagle ili zle,

U sijanju tvoga sjemena.

(pusti korijenje u naše vene,

urasti u naše oči,

srasti s našom kožom

izrasti s našom djecom

budi s nama jedan

i nikada nas ne ostavljaj

i uvijek nas opominji

na sebe

i na nas)

 

Tako nam Bože pomagaj.

 



Stariji postovi

Mizantrop