Mizantrop

Non Canimus Surdis


14.01.2021.

Život



Samo djeca, koja zastaju u putu,

Slute život iza oborena plota.

Tamo se jedna kuća, tamo se jedna štala

Crna ruši u sebe. Na stablima šljiva lišajevi,

Na jabukama imela, nepokošena trava

Povijena maglom se svojom i mahovinom

Gnjili. I krov na četiri vode crni se

Prema gorama uskom nebu,

Crne se razvaljena vrata, crni se zgarištena

Fasada, crni se iza razbijenog stakla.

Praznina. I ništa tu ne raste,

I ništa tu ne rađa, i niko tu ne dolazi.

Samo nekad, kada ljeti na raspustu djeca

Igraju lopte na gumnu iznad plota i

Žeđ im stvrdne crvena grla,

Đuture se sjure preko oborena plota,

Preko nepokošene trave, pored prazne štale,

Sve do napuštene kuće i jedne česme.

Tu se sjate kao ptice, pa u graji, po starini

Djeca piju, piju vesela i žedna,

A voda teče bistra, bijela,

Nepotrošena.



12.01.2021.

Žih



boj se šutnje pod granom jorgovana

daleko od mjesta gdje prolaze vojske

gdje pod feredžom ne rosi više

tvoje vrano oko, Umihana

 

i slutnje se gube kao roj pčela

bez košnice bez saća bez meda

u saraju nekog drugog svijeta

gdje pucaju zastori neba

pred bjelinom toga čela

 

što ga ljubljena ne ljubih

a samo jednom da sam

rasule bi se kao biseri crne riječi

i iz svake izniklo drvo šutnje

što granom liči na granu jorgovana

 

gdje riječi više ne treba, Umihana

gdje otvorene budu sve dveri

ovoga svijeta, gdje suza ti na

moj mezar kane i tu

nešto poput ljubičica

iz crnine zemlje ili oka

procvjeta



12.01.2021.

Rosa amoris



Onaj tvoj smijeh i onaj tvoj pogled

Između otvaranja vrata u dugom hodniku

Čežnje i straha

One tvoje riječi onaj tvoj glas

U bezvučnom treperenju turbetskih

Svijeća

Ona tvoja priča ona tvoja pjesma

Od svih mojih veća

I ljepša

Onaj tvoj mimogled oni tvoji prsti

Katedralski vitražu, klečanje dugo

U mraku i

Tišini

One tvoje kretnje onaj tvoj dah

U granama cvjetanje lahko

Bezbrižno i lahko, u blizini

Ona tvoja kosa onaj tvoj miris

Struk ljubičica iz naručja

Bačen, u obijesti

Bez brige

Ono tvoje dozivanje ona tvoja igra

U porfirnome plaštu u hramu

Nade i obijesti

Ona tvoja tuga ona tvoja tajna

Zgarištena pustinja

Odricanja do nesvijesti

Onaj tvoj glas one tvoje riječi

Prasak zvijezda u širokome

Visoko gore

Duginome luku

Zatim,

Uzdah i onaj mir

Kad ova moja pronađe tvoju

Ruku

I potonu sve kao da tone

U kakav nenadani, vječiti

Vir



07.01.2021.

Neron



Ovdje s moje strane ulice

Veče počinje granjem

Nakloni se suncu i izazivajući okna

Klekne, stvrdne i udalji se od vida

I tek onda počnu čovjeka da muče

          a) dosada,

          b) tjeskoba,

          c) razbibriga.

 

a) Igrao bi se sa suncem, vodio ga u šetnju

ali među zidovima što šute

U mutnome ti škripe kosti

Hoćeš li, pitaš se, svisnuti od zamišljene tuge

Ili radosti nagle

 

b) pa se skrpiš u meku loptu

legneš na pod gdje te kotrlja

razbija i kotrlja

duga ruka melankolije i misli

Slika: livada u kasno ljeto

Oivičena pitomom šumom

Iz koje se, ne znaš otkud,

Čuje romor potoka

Što u ova doba

Mora da presuši

 

c) I sada jedrom punim zastruji

topla nada s juga želja

Bat koraka kao padanje voća

Tako beznačajno, daleko i jedro

Ako sada izađeš, nikada se vratiti nećeš

Kroz roletne na prozorima ne vidiš

Da i sad uporno te gleda nebo

Tvoje uporno i vedro

Nebo



29.12.2020.

Grmljavina u decembru



Evo sijeva i grmi u decembru.

Kao da mi neko pod prozorom stoji,

Stoji i lupa. Grmi u decembru.

I pada gusta kiša, uzima od asfalta osmijeh.

Kapljice kao nestalna paukova kuća pod

Smrtnom svjetlošću dugih, tužnih, noćnih lampi.

Evo mene sama.

I ništa me ne hrani pjesmom.

Samo još električna sijalica ne da da me učahuri tama.

Manji za jednu tajnu, lakši za jedan san,

Volio bih da noćas ne spavam sam.



25.12.2020.

Historia



Bitno je bilo vjerovati da i mi smo od Troje.

U glagoljavom ognju i metežu zvijezda

Izgubljeni biseri za antikvare što broje

Milje koje razvlače jed i bol u bezdan.

 

Ali u tvoj svetoj iluziji izgubili smo nešto.

U čudnoj harmoniji sačuvane historije

Što ne bruji ni sotto voce, a ni presto

Imamo još samo glas što šuti ili se smije.




Stariji postovi

Mizantrop